Ni ovaj kit ne može biti sam, sigurno ima para ili mladunca tu negde, i osim toga čitavo more pod sobom, sa svim životom u njemu, tim neslućenim brojem vrsta, samo sam ja sama ovde gore, sama s prostranstvom mora i beskrajnom prazninom pred sobom. Ja sam krstić na karti, tačkica na površini, beznačajna, skoro nevidljiva, i takvi smo svi, jer izdaleka, odozgo, svako od nas nestaje, iz svemira se vidi voda, okean, vide se oblaci, kapi koje zemlji donose život, plava planeta, drugačija od svih drugih koje znamo, jednako usamljena u kosmosu kao i svako od nas ovde dole.