bookmate game
Borislav Pekić

Godine koje su pojeli skakavci

Uspomene iz zatvora ili antropopeja (1948–1954)

„Ne veruj onima koje često kažnjavaju, a na njima se to ne primećuje, ali ni onima koje ne kažnjavaju nikad, a na njima se to primećuje. Najbolje je da ne veruješ nikom. Ali da se ponašaš kao da veruješ svakome.“ Borislav Pekić

Letopis zatvorskih godina Borislava Pekića iznosi svu tragiku piščevog ličnog iskustva i obelodanjuje surovo naličje komunističkog režima u Jugoslaviji neposredno posle Drugog svetskog rata. Čitajući ovo potresno i poučno svedočanstvo otkrićemo zajedno sa piscem kako tamnica menja jezik, percepciju, život, pretvarajući se u neku vrstu paralelne stvarnosti gde se zakonitosti ljudske zajednice najbolje vide.

Gde su granice slobode? Da li svi putevi borbe vode u stradanje? Jesu li osuda, prisila i teror nezavidna baština od koje društvo još nije odustalo?

Odgovore za koje mnogi nemaju snage i savesti Borislav Pekić nalazi u svom i kolektivnom iskustvu svog naroda, kao i u tekovinama civilizacije u koje u svim periodima istorije spada i — zatvor. U svom tamnovanju pisac nalazi okvir vlastite egzistencije i duha, borbe i istinskih granica života i smrti — smisla življenja, pre svega.

Prvi put ekskluzivna kolekcija celokupnog književnog opusa Borislava Pekića.
377 halaman cetak
Publikasi asli
1986
Penerbit
Laguna
Sudahkah Anda membacanya? Bagaimanakah menurut Anda?
👍👎

Kesan

  • Leopold Tkačikmembagikan kesan8 bulan yang lalu
    👍Layak dibaca
    🔮Kearifan Tersembunyi
    💡Banyak pelajaran

    Najbitnije Pekićevo delo. Jedino koje je proisteklo iz njegovog sopstvenog iskustva i nije plod fikcije, što se emotivno na svakoj stranici može osetiti.

  • b4908883751membagikan kesan2 tahun yang lalu
    🔮Kearifan Tersembunyi

  • Milanmembagikan kesan2 tahun yang lalu
    👍Layak dibaca
    🔮Kearifan Tersembunyi

Kutipan

  • Filip Gojkovicmembuat kutipan2 bulan yang lalu
    Nešto sam ipak dobio: shvatio sam da sa zaključcima o prošlosti ne valja žuriti?
  • b0307479553membuat kutipan4 bulan yang lalu
    između onoga što se stvarno zbilo i što mislimo da se zbilo svaka srodnost iščezava i svoj dnevnik čitamo kao da je – tuđ. (Što on, ako ćemo pravo, i jeste. To je dnevnik naših bivših života, a svaki je utrošen život u neku ruku – tuđ. Naš je jedino, i to delimično, onaj koji teče.
  • Leopold Tkačikmembuat kutipan8 bulan yang lalu
    27. Ćutati možeš i utroje. Razgovaraj samo udvoje. Najbolje ne razgovaraj. Osim u sebi i sa sobom. A i to oprezno. Ti još ne znaš ko si i možeš li u sebe imati poverenja.

Di rak buku

fb2epub
Seret dan letakkan file Anda (maksimal 5 sekaligus)