Mrzela je bolnicu, ne zato što se plašila da će zakačiti svinjski grip ili početi da povraća prvog dana zime, nego zbog atmosfere tog mesta, zbog tih silnih bolesti i upozorenja.
Teomembuat kutipan2 tahun yang lalu
„Plakaćemo“, rekla je Skarlet. „A onda ćemo prestati. Pošto je to samo kuća.“
Teomembuat kutipan2 tahun yang lalu
„Najbolje živuljke su uvek ženskog roda“, rekla je Emer.
Teomembuat kutipan2 tahun yang lalu
Četiri generacije žena („Ja sam žena“, rekla je Meri sebi.) putovale su kolima. Jedna je bila mrtva, jedna je umirala, jedna je vozila, a jedna tek počinjala život. Ja sam žena.
Teomembuat kutipan2 tahun yang lalu
nije mogla da bude zaista budna ako nema ljudi da je vide i čuju.
Teomembuat kutipan2 tahun yang lalu
Ne!“
Sećala se tog Ne! I dalje je mogla da ga čuje, nakon više od osamdeset godina. Pratilo ju je svuda, čitavog života.
„Ne!“
Teomembuat kutipan2 tahun yang lalu
prvi put Meri je shvatila da ulica u kojoj stanuje može da bude jeziva – ako popusti strahu i pristane da je tako doživi.
Teomembuat kutipan2 tahun yang lalu
Mama se popela uz prva dva stepenika. Emer je to pamtila čitavog života: tačno dva. Često je sedela na drugom stepeniku. Mama se zaustavila, okrenula ka Emer i osmehnula. A zatim je nastavila
Teomembuat kutipan2 tahun yang lalu
Bila je tako srećna u maminim rukama, tamo gore, u vazduhu ispred njenog lica. Plakala bi i kukala zauvek, samo da može tu da ostane.