Žoze Saramago

Staklena kupola

Dobitnik Nobelove nagrade.

Saramagov „izgubljeni“ roman — kako je sve počelo…

Rano prolećno jutro u Lisabonu 1950-ih godina. Bude se susedi jedne stambene zgrade kraj reke.

Obućar Silvestre otvara svoju radnju. Izaura, koja deli svoj stan sa još tri žene, seda za šivaću mašinu. Žustina počinje raspravu sa svojim mužem grubijanom. Gospa Lidija, koja jedina nema finansijskih poteškoća jer je ljubavnica bogatog fabrikanta, pali svoju prvu jutarnju cigaretu. Španjolka Karmen od jutra je ispunjena nostalgijom… Atmosfera oskudice, melanholije i sivila. Tak kad Silvestre primi novog podstanara, njihovu zgradu ispuniće svetlost — sa neočekivanim posledicama.

Jedini primerak rukopisa ovog, za svoje vreme subverzivnog romana Saramago je ponudio poznatom lisabonskom izdavaču 1953. godine, ali odziv je izostao i rukopis je nestao. Odgovor je stigao četrdeset godina kasnije…

„Svetao portret jednog mračnog doba diktature.“ Pilar del Rio

„Moćnim i originalnim pripovedačkim umećem Saramago i u ovom romanu ispoljava svoj dar koji ga je učinio jedinstvenim i nepogrešivim slikarom ljudskih karaktera.“ Ines Pedroza

„Jedan od junaka mogao bi biti baš sam pisac, razapet između optimizma i pesimizma, koji se u romanu nosi sa nerešivim pitanjem: može li čovečanstvo biti spaseno?“ Zeferino Koeljo
288 halaman cetak
Sudahkah Anda membacanya? Bagaimanakah menurut Anda?
👍👎

Kesan

  • Mijatovićmembagikan kesan3 tahun yang lalu
    👍Layak dibaca
    🎯Bermanfaat
    💞Romantis

    ,,Staklena kupola" dobro prikazuje staklo koje okružuje porodice likova, a ono u kupoli od emocija, strahova, neispunjenih nada i života, ljubavi i mržnje, preti pucanjem. Odlična knjiga.

  • b6729962658membagikan kesan2 bulan yang lalu
    🚀Sangat menarik

  • b0016869821membagikan kesan9 bulan yang lalu
    👍Layak dibaca

Kutipan

  • Filipmembuat kutipan4 tahun yang lalu
    Imati ne znači i posedovati. Čovek može da ima i ono što ne želi. Posedovati znači imati i uživati u onome što se ima
  • b6729962658membuat kutipan2 bulan yang lalu
    – Ne. Ja sam samo čovek koji misli svojom glavom.
  • b4024998121membuat kutipantahun lalu
    Ako se ljudi međusobno mrze, tu se ništa ne može. Svi ćemo biti žrtve mržnje. Svi ćemo se poubijati u ratovima koje ne želimo i za koje nismo odgovorni. Mahaće nam nekom zastavom pred očima, puniće nam uši kojekakvim rečima. I čemu sve to? Da bi se zasejalo seme novog rata, da bi nastala nova mržnja, da bi nastale nove zastave i nove reči. Da li za to živimo? Da rađamo decu da bismo ih bacili u oganj? Da podižemo gradove da bismo ih spalili? Da bismo želeli mir a dobili rat?
    – A ljubav bi sve to rešila? – upita Abel, s tužnim osmehom i prizvukom ironije.
    – Ne znam. To je još jedino čemu nismo dali priliku…

Di rak buku

fb2epub
Seret dan letakkan file Anda (maksimal 5 sekaligus)