Bratstvo crnog bodeža – Razdvojene duše

Netremice promotrivši njegovu nepomičnu figuru, bila je zaprepaštena promjenom na njemu: čak i nakon ovako kratkog vremena u lice mu se vratila boja, držanje mu je bilo uspravnije, oči budne i oprezne.

Samo mi dopusti da te slijedim — neću gledati, obećavam.«

Qhuinnu čekanje nikad nije išlo od ruke, a posebno onda kad su stvari bile u redu.

Svuda su uokolo svesci u kožnim uvezima ispunjeni galantnim rukopisom generacija Odabranica bili kronološkim redoslijedom poslagani u bijele, mramorne škrinje, a priče u njima stvarni prikazi života koji su davno vođeni.

»Sad smo ti i ja združeni kao Braća, a svi, čak i tvoj kralj, slušaju tvoje znakove — ne, čekaj, nisam završila.«

John Matthew stajao je na obalama rijeke Hudson, nekih petnaest minuta vožnje sjeverno od centra Caldwella, a osjećao se kao da je udaljen tisućama kilometara od svega.

Trezov blizanac ne trpi takvo stanje.

Mekani, kožni potplat njenih mokasinki zacvilio je kada se okrenula prema njemu.

Tohrov pogled zaustavio se na zaogrnutoj figuri preko puta njega.

Sasvim je sigurno da će svaki mužjak pojedinačno ubaciti koju riječ u tanjur, kao naprimjer: