Zasigurno najglasovitija hrvatska dječja spisateljica, Ivana Brlić-Mažuranić (1874.-1938.) je svojom zbirkom bajki «Priče iz davnine» i dječjim romanom "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" stekla neprolaznu slavu. «Priče iz davnine» priskrbile su joj naziv “hrvatski Andersen” i “slavenski Tolkien”, a "Šegrt Hlapić" i danas je među najomiljenijim dječjim knjigama, oba djela su prevedena na desetke stranih jezika, te je dva puta kandidirana za Nobelovu nagradu za književnost.

Posthumno, godine 1943, objavljena joj je knjiga “Basne i bajke”, sa šaljivim i satiričnim basnama i nekoliko bajki ranije objavljenih u časopisima, novinama i pronađenih u rukopisnoj ostavštini. Knjiga sadrži pet bajki, od kojih se «Priča o Zorku Bistrozorkom”, inspirirana slavenskom mitologijom, i «Djevojčica i neman” smatraju najuspjelijima i na razini bajki iz zbirke «Priče iz davnine”. Bajka “Trgovac Nav” smještena je u orijentalno egzotično okružje i pričom je vrlo dinamična i složena, premda ima vrlo malo fantastike. Slična je i bajka «Priča o sultanu Abdali”, također smještena u orijentalni ambijent, što je novost u odnosu na «Priče iz davnine”. I ove bajke, premda su manje poznate, sadrže brojne kvalitete slične proslavljenim bajkama iz «Priča iz davnine”: jedinstveni autoričin stil i jezik, bogatu fabulu, napetost i kompoziciju, razrađene likove, kako one iz stvarnog tako i nestvarnog svijeta, te poruku pobjede dobra nad zlom i nepravdom.

Ivana Brlić-Mažuranić

Buku