bookmate game
sr
Buku
Borislav Pekić

Godine koje su pojeli skakavci

Uspomene iz zatvora ili antropopeja (1948–1954)

„Ne veruj onima koje često kažnjavaju, a na njima se to ne primećuje, ali ni onima koje ne kažnjavaju nikad, a na njima se to primećuje. Najbolje je da ne veruješ nikom. Ali da se ponašaš kao da veruješ svakome.“ Borislav Pekić

Letopis zatvorskih godina Borislava Pekića iznosi svu tragiku piščevog ličnog iskustva i obelodanjuje surovo naličje komunističkog režima u Jugoslaviji neposredno posle Drugog svetskog rata. Čitajući ovo potresno i poučno svedočanstvo otkrićemo zajedno sa piscem kako tamnica menja jezik, percepciju, život, pretvarajući se u neku vrstu paralelne stvarnosti gde se zakonitosti ljudske zajednice najbolje vide.

Gde su granice slobode? Da li svi putevi borbe vode u stradanje? Jesu li osuda, prisila i teror nezavidna baština od koje društvo još nije odustalo?

Odgovore za koje mnogi nemaju snage i savesti Borislav Pekić nalazi u svom i kolektivnom iskustvu svog naroda, kao i u tekovinama civilizacije u koje u svim periodima istorije spada i — zatvor. U svom tamnovanju pisac nalazi okvir vlastite egzistencije i duha, borbe i istinskih granica života i smrti — smisla življenja, pre svega.

Prvi put ekskluzivna kolekcija celokupnog književnog opusa Borislava Pekića.
377 halaman cetak
Publikasi asli
1986
Penerbit
Laguna
Sudahkah Anda membacanya? Bagaimanakah menurut Anda?
👍👎

Kesan

  • b4908883751membagikan kesanbulan lalu
    🔮Kearifan Tersembunyi

  • Milanmembagikan kesan2 bulan yang lalu
    👍Layak dibaca
    🔮Kearifan Tersembunyi

  • b1423324211membagikan kesan5 tahun yang lalu
    👍Layak dibaca

Kutipan

  • b9958480645membuat kutipan24 hari yang lalu
    Dobar odgoj je naša jedina odbrana pred varvarima
  • b9958480645membuat kutipanbulan lalu
    Sećanje i jeste tu da priču menja.
  • b9958480645membuat kutipanbulan lalu
    Čovek koji čita svoj dnevnik liči na zanesenjaka što bi da opovrgne Heraklita i u istu vodu dva puta uđe, ali dok ga piše on je u vodi, ma kako brzo tekla, uvek istoj. Tek kad vreme prođe, te se čovek od starih tokova života odmakne, može ih videti kao reku što je samo po imenu jedna, a u svemu drugome, izgledu, širini, dubini, brzini, a naročito intenzitetu života u njoj, uvek – neka druga voda.

    Za čitaoca je dnevnik gotovo delo, završen život. Za njegovog pisca to je – kao i on sam – život u življenju, delo u nastajanju. On liči na kaleidoskop čije se šare neprestano menjaju i nikad ne ponavljaju, premda smo svesni da uzor mora postojati i da je samo njegovo zametnuće od našeg života učinilo nešto više od – kopije. Stoga je i dnevnik koji se stalno ne popravlja, u traženju konačne forme, poslednje istine, najveće moguće srodnosti s izgubljenim modelom – mrtav, kao i život koji se ne živi.

Di rak buku

fb2epub
Seret dan letakkan file Anda (maksimal 5 sekaligus)